Fan Klub - Zdravko Colic
 
 
Zdravko Colic - Fan Klub
Pocetna
O klubu
Clanovi
Licna karta
Biografija
Diskografija
Novosti
Intervjui
Izjave
Forum
Fotografije
Upoznavanje
Utisci
Download
Ostavite poruku
Chat
Kontakt
 
 
 

Zenica 18.04.2009.

 
nazad
 
Uskoro, veoma uskoro, očekujte dosta slika, klipova i još utisaka sa koncerta...



Sreca il` cudo sta li je
Da je bog d'o i ranije
Mase, zove me curica
Kaze da je Snjezanica

U stvari pa ja sam se dva dana prije spremao za takav spektakl, vec sam i kartu mnogo prije nabavio.Nisam bio na koncertu jos od kad je u Bijeljini imao veliki nastup, al` nesto veliko mogli smo i ovde ocekivati.18 aprila navece spakovali smo se ja i jos dva drugara i pravac Zenica, novoizgradjena gradska arena.Dosli smo 2 sata prije tako smo mogli da se svrćkamo po gradu, jedemo i pa cak i ulovimo Čolu za fotografiju neku.Al` nismo ga mogli izdvojiti za nas, zbog obezbedjenja i prevelike navale zenske populacije.Malo poslije zauzeli smo nasa mjesta i koncert je poceo.Čola je istrcao na binu u svom stilu, pozelio nam dobru noc i arena je odjeknula sa „Cija je ono Zvjezda“.Zenicani su se bacili na noge a bogami i tri bjesna brcaka sto su dosla :).Veliko raspolozenje je vladalo tokom koncerta, svi smo igrali i pjevali dok se i sam Čola nije umorio od dignute atmosfere i pjevanja na bis.Koncert je gotov, umora je bilo na pretek al` nas nije sprijecio da ga vrebamo da se slikamo i stosta jos.Mogu se pozaliti da su zenicanke grube, dok smo se probijali da se slikamo, umalo batine da dobijemo od njih, a i nama se zurilo jer smo trebali biti kuci do jutra zbog praznika.Djevojka po djevojka i mi smo dosli na red, mi smekeri kako nas je nazvao kad nas je vidio.Dobili smo autogram ali ne i slike jer nas je slikao lokalni fotograf al` ovih bi dana valjalo otici pronaci ga da se to ne zagubi gdje.Sve u svemu koncert je bio odlican, spektakularan kako bi valjalo reci al` od Čole smo to i navikli.Veliki pozdrav za sve obozavaoce i Čolo moj drzi se najbolji si mi.

B.V. Hvala!
* * * * *


Nakon Zagrebackog koncerta, mislila sam, ovako nesto ne moze se dozivjeti dva puta u zivotu. Eto, nisam bila u pravu! I drago mi je zbog toga.

Euforija pred Zenicki koncert bila je znatno manja nego za Zagrebacki. Emocije kojima sam iscekivala koncert bile su pomijesane sa brigom, oko puta, smjestaja, dolaska… i sl. Ocekivanja isto tako nisu bila velika. Naravno da je svaki koncert Zdravka Colica poseban dogadjaj, no nekako sam bila dosta ravnodusna.

Petak navecer, nikako, ali bas nikako nisam mogla spavati.. tek oko 4 sata ujutro, polako sam utonula u lagan i nemiran san. Samo dva sata kasnije budi me zvonjava mobitela.. vrijeme je za polazak. Kako sam se probudila, tako sam osjetila kako mi grlo gori, ma samo mi je jos to trebalo. Dva aspirina i idemo dalje.

Vec negdje oko 9 sati bili smo na dogovorenom mjestu i susret sa drugim dijelom ekipe, Lola i Goga su nas vec cekale! Ponovno se vidimo, nakon Zagreba.. u meni su vec pocele raditi emocije.

Nakon kavice, krecemo dalje u nasu avanturu.. bilo je tu svega po putu, no neke cemo stvari ipak zadrzati za sebe.. uglavnom, atmosfera u autu je bila vrlo ziva i vesela.

Nakon gotovo pet sati voznje stizemo u Zenicu. Odmah smo nasli dvoranu, parkirali auto i cekamo ostatak drustva. Za mene je taj susret takodjer bio vrlo emotivan. Vecinu drustva nisam jos upoznala i jedva sam cekala da ih vidim. Mada je i to relativno, jer sam imala osjecaj da se svi vec jako dobro znamo.

Odmah nakon susreta, odlazak u izvidnicu. Nasli smo ulaz u dvoranu i vec je bilo vrijeme da se stane u red za ulaz. Doduse, prava istina je ta da pred ulazom jos nije bilo ni zive duse nego nasa ekipa i mnostvo zastitara, policije i specijalaca. No, ne daj Boze da se netko ugura ispred nas i da ne ulovimo prvi red. Kako je jos stvarno bilo rano, nas nekoliko je islo na kavu u obliznji shopping centar, da malo predahnemo pred dugu, dugu noc.

Vrlo brzo smo se i mi pridruzili ekipi pred ulazom, jos uvijek nije bilo nikoga osim nas. Polako se pocelo bliziti vrijeme ulaska, redari su vec bili na svojim mjestima, a nas su potjerali skroz iza ograde, 20 metara natrag. Tako da neki koji su dosli dosta kasnije od nas uspjeli su nam se ubacit.. No imali smo mi i ljude u prvim redovima. Uz sve to jos je i kisa povremeno padala po nama.

Odmah kada su nas pustili unutra, pretrcali smo cijeli parter i naravno rasirili se po ogradi.. ponovno smo uspjeli osvojiti prvi red!

U svoj toj guzvi ostali smo bez transparenta, redari su ga oduzeli iz valjda samo njima poznatih razloga. No, nakon intervencije i malo pregovaranja i to je sredjeno. Transparent smo zakacili na ogradu i koncert moze poceti.

Kada smo usli, u dvorani je jos trajala proba benda. Ustimavanje instrumenata, mikrofona… sve mora biti savrseno.

Iscekivanje je trajalo puna dva sata. Konacno, 15-ak min nakon predvidjenog vremena za pocetak, bend dolazi na binu i pocinje jos jedan nezaboravan koncert.

Sta reci o samom koncertu, sta god da kazem nece biti dovoljno da docara atmosferu u dvorani. Moja je sreca da sam imala vrlo dobar polozaj na ogradi, na mjestu gdje je pozornica najbliza ogradi. Nekoliko puta uspjela sam se uspeti na ogradu i pruziti Coli ruku koju je on naravno prihvatio. Takodjer, uz taktove pjesme «Ti mozes sve al' jedno ne» predali smo Coli velikog Medu na kojem smo napisali ZC FAN KLUB. Cola je medu uzeo iz nasih ruku, a mojoj sreci nije bilo kraja. No, tada nisam ni znala da ono najbolje tek slijedi.

Koncert je naravno bio fantastican, Cola je bio pun energije i kao i uvijek dobro raspolozen.

Jedino sto me malo razocaralo je kraj koncerta. Kada smo svi nakon pjesme «Ti si mi u krvi» ocekivali «Pjesmo moja», koncert je zavrsio. Kasnije smo zakljucili da je razlog tome jer nije bilo gudaca, klape ni svih clanova pratecih vokala. Usprkos tome.. jos jedan jako dobar koncert.

Kada bi usporedjivala Zagrebacki i Zenicki koncert, ipak ne bi mogla reci da su na istom nivou. Zagrebacki je koncert bio pravi spektakl sa puno specijalnih efekata, posebno aranziranih pjesama uz gudace Zagrebacke filharmonije, uz goste Niksu Bratosa i Voja Aralicu. No to nikako ne znaci da je koncert bio losiji. Zdravko Colic na svakom svom koncertu pruzi maksimum i to se osjeti.

Nakon koncerta slijedilo je ono cega cu se sigurno sjecati cijeli zivot.. susret sa Zdravkom Colicem. Bilo je to, nazalost, vrlo kratko, ali isto tako i vrlo slatko. Nakon upornog cekanja redari su nas pustili u sobicu u kojoj je bio Cola. Najprije moram reci da je to zasluga nase Jelene koja je sama dosla do Cole i molila ga da nas primi barem na kratko kako bi se mogli slikati sa njim. I na tome cemo joj biti vjecno zahvalni. A Cola ko Cola, cim je cuo da je njegov Fan klub ovdje, odmah se odusevio. Kako smo ulazili u sobu, svatko od nas je dobio ruku i poljubac od Cole! Par rijeci, slikanje i vec je vrijeme za odlazak.

Na odlasku pozdrav i obecanje da se vidimo!!

Put kuci, e i to je posebna prica. Cijelim putem kroz Bosnu sve do Loline kuce, mi nismo mogle prestati pricati. Tema je naravno bio Cola i Fan klub, no svako malo vracale smo se na komentar o susretu nakon koncerta. Koliko god da smo bili umorni, nismo ni pomisljali na spavanje. Put je bio naporan i dug, koncert nas je dobro izmorio, ali san na oci nije dolazio.

Kuci smo dosli ujutro oko 10sati u nedjelju. Kada sam legla u krevet jos sat vremena bila sam budna, slike su mi same prolazile kroz glavu. Nakon nekog vremena san me ipak savladao i uspjela sam odspavati par sati. I to nakon vise od 24 sata koje sam provela na putu.

Za kraj mogu samo reci da se nadam da ce biti jos koncerata i dobrog druzenja sa odlicnom ekipom najboljeg Fan kluba!

Veliko Hvala Rini!
* * * * *


18. april...divan dan za koncert u Zenici. Bila je subota, velika gužva u gradu, mnogo ljudi koji se spremaju za Čolin koncert ili utakmicu Želje i Čelika. Ja i Jusuf i Nerina krenuli smo pješice prema Areni vec oko 3 sata da se nadjemo sa ostatkom fan kluba koji je u medjuvremenu konacno stigao u Zenicu. Ubrzo smo se pokupili i otisli ravno pred ulaz Arene gdje su se u tom momentu okupljali momci iz obezbjeđenja i dobijali posljednje upute. Svi smo bili vidno uzbuđeni i napeti. Raspravljali smo o tome gdje bi mogla biti bina, dogovarali se kako cemo zauzeti taj slavni prvi red...uporno smo virili kroz ulaz pokusavajuci da vidimo makar nesto sto bi nam moglo ukazati na to sta se desava unutra. Molili smo ljude iz obezbjedjenja da nas puste da virnemo...al' oni su svoj posao radili dosljedno. Dok smo tako stajali na ulazu, kao iz vedra neba dosao je Sare, Čolin basista...heheh Niki, Niki :) Iskoristili smo priliku da se slikamo sa njim, a onda je i on otisao.

Mi smo i dalje cekali ulaz. Ljudi iz obezbjedjenja su poceli da se rasporedjuju po ulazima, a mi smo se poceli sabijati na vratima zato sto je pocela i kisa da pada...Nadali smo se da cemo tu i ostati al su nas sve ipak vratili desetak metara od ulaza, iako je kisa padala. Tako smo stajali sve do 6 sati kada su ipak poceli da nas pustaju unutra. To je bio momenat za akciju. Kontrola karata, pretres koji sam ja srecom izbjegla (ne znam ni sama kako) i naravno trcanje do ograde...

Kada smo zauzeli pozicije, konacno smo mogli odahnuti...Imali smo jos dva-tri sata do pocetka koncerta. Otrcala sam do standova sa sokom kako bi nas obezbijedila da se mozemo osvjeziti kasnije kada budemo ostajali bez daha i glasa od pjevanja u glas sa Čolom.
Sve je bilo spremno za pocetak koncerta. Arena se polagano punila, a onda ja dosao i taj momenat...Cola je izisao na scenu i uz aplauz cijele publike zapoceo koncert sa pjesmom 'Produzi dalje'. Uslijedili su stari i novi hitovi, a mi smo u glas pjevali s njim. Kako smo bili jako blizu bine Cola je cesto dolazio i pruzao nam ruku, poglede i osmjehe...Koncert je prosao u fantasticnoj atmosferi bez ikakvih problema. Trajao je skoro puna tri sata. Jedini od svih !!!

Kada se koncert zavrsio mi smo bili posljednji koji su ostali u Areni. Trazili smo svoju sansu da se sretnemo sa Zdravkom...
U medjuvremenu se njegov bend poceo vracati na binu po instrumente, pa smo im se odmah obratili...Poslali su nas u dio Arene gdje je bilo jos par ljudi koji su cekali svoju sansu sa Colom. Tu smo iskoristili sansu da i sa njima imamo par fotografija...jer ipak i oni su dio Coline carolije, i imaju veliku ulogu u kreiranju atmosfere na njegovim koncertima.

Na kraju smo ipak to i docekali...pozurili smo ka prostoriji gdje se nalazio Cola, njegov menadzer i jos neki novinari...prvi su usli Niki i Milos, a za njima i ja. Cola je sa ushicenjem rekao: "a vi ste moj fan klub" i poceo redom da nas pozdravlja i ljubi...Govorio je da udjemo svi kako bi se slikali zajedno. Redom smo se izmjenjivali oko njega kako bi ovjekovjecili taj momenat jednom ili vise slicica...Ali i to je ubrzo bilo gotovo, morali smo izaci odatle, pomijesanih osjecanje, vidljivo uzbudjeni i uprkos svemu jako sretni iako se jos jedan sjajan koncert zavrsio...

Veliko Hvala Edini,
curi iz Zenice!
* * * * *

Čola 18.04. 2009.

Taj 18.!!! Cijelo jutro i pola dana mi je bilo napeto i nervozno k'o nikad! Čak je dolazio u pitanje i naš put u Zenicu! Hoćemo li krenuti? Kad? Bla bla....milion poteškoća nam je iskrslo tog jutra....glava me zabolila od huje....

Konačno!!! Oko 17 sati smo napokon krenuli za Zenicu na Čolin koncert. Niko sretniji od mene, mislim da mi u tom momentu više ništa nije bilo bitno! U glavi mi je bilo samo to da ću ga konačno opet vidjet'... čak sam imala dva fotoaparata, u slučaju da jedan zakaže. Hihihi Put do Zenice je bio duuug, iako smo stigli relativno brzo i naravno cijelim putem slušali Čolu!!!

U pola 8 smo stigli u Zenicu i dočekala nas je rijeka ljudi i auta koja se slivala prema Areni. Već tada mi je srce lupalo 100 na sat ili 100 puta (u minuti), što bi rek'o Čola... Zaista to je nevjerovatan doživljaj....Pogledaš oko sebe i vidiš toliki broj ljudi koji žuri da što prije uđe u dvoranu u želji da vidi i naravno, sluša fenomena Čolu! Kako smo se približavali ulazu u Arenu, emocije su bile sve jače i jače, a adrenalin je otiš'o u tačku!

Onog trenutka kada su mi na ulazu pocijepali kartu i kada sam kročila u Arenu, sve drugo je stalo i ništa i niko oko mene nije postojalo. Jedini cilj je bila bina, tj. progurat' se što bliže! Prestala je i cjelodnevna glavobolja, zaboravljene su sve brige koje su se desile taj dan...

Progurali smo se skoro do same bine...moram priznat' taj put kroz krcatu Arenu nije bio jednostavan, ali smo uspjeli. Kako se približavao početak koncerta ja sam bila sve nervoznija i nervoznija, imala sam nekakvu tremu...ne mogu opisat zašto... Čak su me zezali i govorili da izgledam kao da ja pjevam pred toliko ljudi, a ne Čola...

Desetak minuta poslije pola 9 bend izlazi na stage!!! Svjetla su prigušena...uštimavanje...i počinju prvi taktovi pjesme Produži dalje.... Nevjerovatan osjećaj...skoro da sam ostala bez daha...pomišljam u sebi: „Još samo par sekundi i izaći će na binu!“ Kamera je upaljena, snimam taj momenat, a ruka mi se trese... Svjetla se potpuno gase....i evo ga!!!! Nastupa opšte ludilo u dvorani, deset hiljada ljudi stoji, aplaudira i vrišti....Kada sam vidjela da je zaista na bini od sreće mi se plakalo...Naš Čola u crnom satenskom odijelu...ma izgleda ko milion dolara!!! „Sada si sasvim blizu kraj mene, ja nisam više tamo na sceni...“ zazvonilo je Arenom, oduševljenje se osjetilo u zraku, a moje lično se moglo nožem rezat'!!! Prvi dio pjesme sam samo gledala na binu sa „zaljubljenim“ osmijehom od uha do uha i još uvijek sa nevjericom da ga stvarno vidim...ma izgledalo mi je sve kao da sanjam!!! „...obuci kaput, otvori vrata, polako kreni ka svome stanu.“ Kada je otpjevao ovaj stih, aplauz, vriska i euforija je trajala minutama!!! „Dobro veče Zenica! Dobro veče dragi prijatelji, dobro došli!“, začuo se Čolin glas kroz svu buku i oduševljenje, koje nije prestajalo... „ I tako eto, šta ja znam vi ćete više, ja manje.“, kaže Čola i zapjeva „Čija je ono zvijezda“...

Tek tada mi je bilo jasno da ne sanjam i da sam zaista tu, na koncertu čovjeka kojeg neizmjerno volim i da je on ispred mene na metar, dva!!! Kako je vrijeme odmicalo atmosfera je bila sve luđa i luđa, Čola je neumorno trčao tamo vamo po bini i pjevao, a publika je naravno pjevala zajedno s njim....ma mogla bi pisat' godinu o Čoli i koncertu i ne bi opet rekla sve....

Na pola koncerta Čola laf se presvuk'o.... Sada je izaš'o u bijelom odijelu i kada sam ga vidjela izbliza, progutala sam knedlu!!! Jednostavno, sam ostala bez daha...ljudi moji, pa taj čovjek ima pakt s godinama! On ne stari, ustvari, s godinama je sve bolji i bolji..... Naravno, odmah sam primjetila i predobre srebrne patike koje je im'o...ma ludilo!!! A kako koji put u toku pjesme dođe na vrh bine i nagne se prema nama i trese onim šiškicama i ramenima ja se topim....dobro je da me nisu morali iznosit' s koncerta, mogla sam lako i srčani dobit'!!

Eto, da ne davim više svojim oduševljenjem, probat ću još u par rečenica sumirat koncert. Dakle, zaista je bilo fenomenalno i Čola je još jednom pokazao svoju veličinu i sjaj! Nevjerovatno je to kakav „dodir“ s publikom on ima... na koncertu je bilo svih generacija i svi su bili oduševljeni. Ne postoji takva zvijezda na planeti, koja će okupit' ljude od 7 do 77 godina na koncertu i da svi uživaju maksimalno! Jednostavno, to može samo Gospodin Čola i kraj priče! Elem, bilo je to nezaboravnih dva i po sata plesanja, skakanja, vrištanja, plakanja uz pjesme najvećeg lafa na dunjaluku!!!

Nakon koncerta, na izlazu su svi bili nasmijani, sretni i pjevušili Čoline pjesme.... Makar na ta dva i po sata su svi zaboravili svakodnevne brige i bili sretni i veseli! I još nešto, HVALA gospodine Čoliću za ovakve momente i daboga nam pjev'o još makar 100 godina!

„Tako, tako....hvala vama!“, kako bi to Zdravko rek'o!

Veliko Hvala Esmi Kurtagić! * * * * *

Merak mi je da žarimo, palimo,
popravimo pa poslije da kvarimo,
merak mi je da pjevam dušo
kad mi se tuguje....
aaa..eee..
ko ne zna šta merak je,
aaa...eee..
taj nije probao sve:)

Ljudi moji ko nije bio na koncertu Čolinom, taj ne zna sta je koncert.

Veliko Hvala Mireli Glavas ! * * * * *


* Postoje ljudi koji su:
najtiražniji, najuspešniji, najpopularniji, najbolji, najveci, najdugovecniji...
* Postoje i ljudi koji su:
najlepši, najzabavniji, najomiljeniji, najpoželjniji, najvatreniji, najjači...
* Postoje i ljudi koji su:
najpozitivniji, najhumaniji, najprofesionalniji, najkulturniji, najšarmantniji, najharizmatičniji...

A postoji i osoba kojoj pristaju svi ovi pozitivni epiteti i koja je u mnogo čemu naj, naj, naj!

Zamislite, ko bi to mogao biti nego jedan i jedini, Zdravko Čolić!

Izuzetni ljudi stvaraju izuzetna dela. Njegova pojava, pesme, reči, energija, bili su kao sunčevi zraci koji ulivaju život u sve one koje obasjavaju. Otuda i mnogi naši prijatelji, Članovi Fan Kluba, tvrde da je upravo Čola "sunce našeg neba!"

* Mogli bi reći da smo se u Zenici fenomenalno proveli, da je to bio jedan od najboljih koncerata...
* Mogli bi reći da ime sve govori, to je jednostavno bio On, Zdravko Čolić...
* Mogli bi reći da se desilo očekivano, tradicionalno odličan koncert...

A mogli bi i reci ono što Čola često kaže kada atmosfera počinje da ključa: "To je to!"

Upravo je i novoizgradjena hala i Zenica nakon dugog niza godina doživela Čolinu čaroliju.

Tesko je sve to opisati... Teško je naći prave reči jer nema tih reči koje mogu opisati vaše emocije, ljubav, doživljaj, bogatstvo koje ste tu stekli i koje je samo vaše, koje vam niko ne moze oduzeti i koje samo vi najbolje razumete... Bili ste na nekom Čolinom koncertu, znate kako je to?! : )))

Pričaće se i pamtiće se euforija koja je vladala, rasprodate karte, iščekivanje, spektakl, emocije, Čola. Da, Čola. Pamtiće se trag koji on ostavlja za sobom i čarolija koja je zamirisala Zenicom.

Definitivno, to je to!

Jelena Stevanović
* * * * *



Naravno nisam spavala celu noć pre polaska na koncert... Ujutro spremanje, ludnica... Prevoz je bio super, udoban, samo da nismo krenuli za Banja Luku :)))) Kada smo stigli i zauzeli prvi red laknulo mi je i tada je samo ostalo da stojimo oko tri sata...:) Ali za Čolu sve je lako, tako i to stajanje i čekanje brzo prođe :) Kada je izašao na pozornicu ludilo je počelao: hitovi jedan za drugim :))) Uskoro sam shvatila da ne osećam noge, ali nastavila sam da skačem... Dala sam mu mog malog belog medu i uhvatila ga za ruku :))) Konačno :)) Koncert je bio sjajan, ali najveće uzbuđenje dana je usledilo nakon njega! Usledilo je cupkanje ispred Čoline garderobe i molbe Bogu da uspemo da uđemo :)) U jednom momentu nam je saopšteno da mozemo ući :)))) aaaa mislila sam gotovo je :)))) A na vratima garderobe svi smo se ukopali ni napred, ni nazad i onda se odjednom pred mojim očima pojavio ON i nasmejan i u svom stilu rekao "Pa gdje ste vi klube moj!" Mislila sam da ću pasti u nesvest... Mislila sam da je to bio vrhunac mojih uzbudjenja toga dana, ali prevarila sam se :) U jednom trenutku Čola je rekao "Ajde prvo da vas sve poljubim!" i krenuo je u akciju :) Stigao je i do mene, pogledao me i poljubio me, a ja sam se odmah zacrvenela od soka :))) Usledilo je slikanje, a onda povratak kući uz usputno stajanje kod Niki :) Sve je bio fantastično, svi ljudi koje sam upoznala su divni i baš su mi prijali, osim nekih fix ideja koje smo čuli te večeri ali koje su nas lepo nasmejale i razbudile... :)))

Veliko Hvala Saveti !
* * * * *


21.3.2009. koncert DINA MERLINA u ZENICI J U vlaku se mojoj frendici i meni pridružilo društvo mladih Bosanaca koji su išli na nogometnu telmu u Zenicu i koji su nam rekli da je Čola 18.4.u Zenici! Nismo mogle vjerovati što čujemo, iako se par mjeseci prije i govorkalo o mogućem Čolinom koncertu pa se onda,navodno, otkazalo i na tom mišljenju,tj,pretpostavki smo ostale.Ali su nam ti Bosanci nekoliko puta ponovili da je zaista koncert Čole tada u Zenici. Ok, rekle smo, i odmah počele premišljati hoćemo li moći za nepunih mjesec dana i na Čolu.Jer ipak smo tada nedugo bili na zagrebačkom Čolinom koncertu u ''Areni'',ali novci su ipak najveći problem,a nismo baš tako ''lude'' za Čolom kao za Dinom da bi put na koncert Čole išao pod ''samo nas lijes može spriječiti da ne odemo na koncert'' (iako i Čolu beskrajno cijenimo i poštujemo i JAKO VOLIMO;meni osobno,Čola je odmah do Dine,ali Dino je ipak za mene, moje srce,kao što je Čola za svoje fanove,iznad svega i sviju) kao što je to u slučaju našeg Dina Merlina J Odluku o putovanju na Čolin koncert ostavile smo kad se vratimo u Zagreb kako bi smirene glave razmislile o tome.

Jutro nakon fenomenalnog Dinovog koncerta u ''Areni'',odlučile smo Andrijana i ja malo prošetati Zenicom prije polaska vlakom za Zagreb. Kako to obično biva kada su Dinovi plakati u pitanju/oni koji me(dobro)poznaju,znaju o čemu pričam J /, nisam mogla proći a da si ne uzmem za uspomenu i plakat Čolinog koncerta. Polako,pažljivo,provjeravajući je li ful zalijepljen ili tek onako,skidam plakat sa nekog zidića,ajmo to tako reći,jer ne znam kako bih to drugačije nazvala. I uspjela ga skinuti cijeloga! Mislim, plakat. J /Dokaz imate na FORUM-u Dino Merlin Fan Club-a J /

I vratimo se nas dvije u Zagreb . i nakon par dana,počinjemo kalkulirati s vremenom,obavezama i novcima za put na Čolin koncert. Ne možemo ovako,možemo onako,i obrnuto! Ma to je bio čisti kaos;želja je bila prisutna s obje strane,ali nekada se ne može protiv vjetrova života.Ustvari,puno puta se ne može protiv tih vjetrova,ali i na to se čovjek s vremenom navikne.Ne samo u vezi odlazaka na koncert već i u vezi ostalih svakodnevnih stvari,želja,mogućnosti...

Odlučile smo Andrijana i ja malo iznenaditi Čolu nekim transparentom.Ali što napisati,a da nije komplicirano niti dugačko???Bilo je raznoraznih kombinacija,povezanih za Zagreb,da bi na kraju odlučile da transparent bude: ''Pozdravlja te Zagreb'' J Dan prije puta(a kao da nisam imala vremena prije J )kupile smo velike bijele papire i neki crni flomaster i išla sam to večer prije puta ispisati. Prvo sam išla sve olovkom napisati.Pišem ja,pišem...i vidim ne stane mi na papire,tj.transparent,ostatak riječi ..greb(od Zagreb) I obrišem sve i krenem ponovo ispočetka.Odlučila sam: neću velika slova,ajde pisana slova napiši,možda ipak bude stalo. I pišem i pišem i naravno,malo su mi sad preširoka pisana slova ispala i naravno da opet nije stalo. I opet sve obrišem i ponovo ispočetka.Ajme,već mi je bilo ful dosta,na knap s vremenom,a još se moram spremiti.I na kraju nekako sam uspjela to napisati.e,sad -treba to sa markerom ispisati po olovci. I opet sve ispočetka. Ali hvala Bogu,u kakvoj je gužvi i žurbi to urađeno,još je dobro i ispalo J Mislila sam si: samo da izdrži da to Čola vidi pa neka se raspadne nakon toga J

I par dana prije koncerta,očekujući hoće li mi prijatelji iz Busovače pored Zenice uspjeti nabaviti kartu budući da je strahovita potražnja i navala bila i za tim Čolinim koncertom.(a za koji nije,zar ne?)Kada su mi javili da su uspjeli kupiti kartu te da i oni idu,bila sam jako sretna što ću moći i na Čolin koncert.

Nažalost moje naj frendice i mene,ona nije mogla ići zbog poslovnog puta koji je imala par dana nakon Čolinog koncerta,tako da sam sama busom putovala u Zenicu. Kiša,kiša i kiša. Inače obožavam kišu,baš ju obožavam,ali taj dan uopće mi nije odgovarala niti mi/nam je bila potrebna.A strahoviti pljusak se spustio kada sam s prijateljima autom dolazila u Zenicu.Doslovce nismo vidjeli ništa pred nosom.Takvom nevremenu se nismo nadali,ali sreća što je na kraju sve dobro prošlo i sretno stigosmo u Zenicu.

I dok sam stigla pred ''Arenu'' zovem Jelenu iz Čolinog fan kluba,pitam gdje se ona nalazi pred ulazom,kaže tu i tu i ja krenem prema tom mjestu.Nismo se uspjele naći zbog velike gužve i guranja ljudi,ali čim smo ušli unutra,primijetila sam ih i pridružila sam im se odmah u prvom redu,zahvaljujući njihovoj velikodušnosti i nesebičnosti da mi prepuste zajedno s njima prvi red J

Zamolila sam Jelenu i njezine prijatelje-fanove,nekoliko puta(želja da Čola vidi transparent kojim ga pozdravlja Zagreb-navodeći te pozdrave I kao zahvalu za NEZABORAVAN zagrebački koncert na Dan žena bila je ogromna;bojala sam se da selotep ne otpusti dok on to ne vidi) da mi pomognu dignuti transparent u zrak na jednoj od pjesama. A pitanje je bilo na kojoj pjesmi? Iako su mi fanovi Čole sugerirali da transparent dignemo na pjesmi ''Kristina'', moja želja da Čola vidi transparent što prije,a istovremeno i da ne gnjavim previše fanovce, tj.da im ne kvarim doživljaj, zamolila sam ih da ipak transparent dignemo na drugoj pjesmi,a druga pjesma je bila ''Čije je ono zvijezda'',ako se ne varam. I čim je počela ta pjesma, digli smo transparent u zrak, fotoreporteri su se sjatili ispred nas kako bi ga slikali,a mene je tako zanimala Čolina reakcija na to kada pročita.Uspjela sam vidjeti, primijetiti da je Čola to pročitao, iskreno se i tada nasmijao i kao malo pognuo glavu od dragosti što je i Zagreb tu,što i Zagreb misli na njega,što ga voli. Srce mi je lupalo ludo od dragosti i veselja što je vidio transparent i primio pozdrave što mu ih je Zagreb poslao s ljubavlju... Koliko sam uspjela od skakanja i uzvrele atmosfere, zahvalila sam u oči Jeleni i ostalim Čolinim fanovima iz prvog reda što su mi pomogli u vezi transparenta.

Još jednom,ekipo,BESKRAJNO ,I OD SVEG SRCA ,VAM HVALA!!!!

Koncert je protekao u veličanstvenoj atmosferi,kako od strane publike,tako i od strana Čole i njegovog benda. Moram primijetiti da je Čola više plesao i skakao u Zenici nego u zagrebačkoj ''Areni'',ali je ,ajmo tako reći, ''koreografija'' LCD ekrana iza Čole bila stoput bolja u Zagrebu,tj.u Zagrebu su /skoro/cijelo vrijeme bile prikazivane Čoline slike,kako iz mladih dana tako i današnje(pazite,nisam rekla ''starih'' dana J Mislim na ''zrele''godine J )i bilo je jako,jako dojmljivo i dirljivo,dok su se u Zenici na LCD ekranima izmjenjivali bljeskovi reflektora i neki mixevi boja,da se ovako laički izrazim.

Pjesma ''Sačuvaj me,Bože,njene ljubavi''... Uspjela sam na jedvite jade zadržati suze,emocije koje su se razbuktile na toj pjesmi,iako se to možda nije tako činilo,ali doslovce je tako bilo;u meni se sve tada ''rušilo''... Po mom osobnom mišljenju,to je najbolja i najistinitija pjesma o životu,ljubavi koju je Balašević ikada napisao i najbolja i najosjećajnija pjesma koju je Čola ikada otpjevao. Ta pjesma,uz pjesmu Jabuke ''Da znaš da me boliš'',te,za mene najvažnije i neprocjenjivo-uz plakate i ostale stvarčice našeg Dina Merlina,stoji na zidu sobe,isprintana i uokvirena. Jednostavno nemam riječi kojima bih opisala TU pjesmu...

Čekala sam i nadala se pjesmi ''Tvoje oči'' u Zenici, ali opet je nekuda ''odlutala'' ...A jednom ću/ćemo je naći... J Strpljen, spašen J

Strašno mi je žao i dan danas,što na poziv Jelene nisam mogla ostati s njom i ostalim Čolinim fanovima i poslije koncerta kada su se spremali ići do Čole, i stisnuti mu ruku,zagrliti ga i tako se slikati s njime za dragu uspomenu,jer sam morala ići s prijateljima na prijevoz koji nije više nije mogao čekati,a kasnije u noći ga više ne bi imali,tako da se iskreno nadam i veselim danu,večeri,kada ću i Čoli napokon stisnuti ruku,reći mu hvala za sve divne pjesme i poželiti mu još MNOGO divnih albuma i dirljivih koncerata koji se ne zaboravljaju,i na kojima se u svakoj sekundi istinski uživa,te još više sreče i ljubavi u privatnom životu.

 

DINO & ČOLA ljudi su koji se više nikada neće ponoviti i sretna sam što sam dio tog svijeta u kojem nam darivaju ono dobro i iskreno od sebe,od svog srca,ne samo u muzičkom pogledu već i u ''običnome'',ljudskom pogledu.

Malo me začudilo što nije pjevao ''Gori vatra'',ali sve u svemu, dajem čistu desetku za cjelokupni dojam koncerta i jedva čekam(o)idući Čolin koncert...

 

Veliko Hvala Ljiljani !
* * * * *


Uskoro, veoma uskoro, očekujte dosta slika, klipova i još utisaka sa koncerta...

 

 
  Fan Klub Zdravka Colica  
  Početna | O klubu | Članovi | Lična karta | Biografija | Diskografija | Novosti | Intervjui | Izjave | Forum | Fotografije
Upoznavanje | Utisci | Download | Ostavite poruku | Chat | Kontakt
 
  Web design by EuropeDesign d.o.o.