Fan Klub - Zdravko Colic
 
 
Zdravko Colic - Fan Klub
Pocetna
O klubu
Clanovi
Licna karta
Biografija
Diskografija
Novosti
Intervjui
Izjave
Forum
Fotografije
Upoznavanje
Utisci
Download
Ostavite poruku
Chat
Kontakt
 
 
 

Intervjui

 

Cola autor u blicu


Cola je u aprilu pisao svakog petka

Za svoju vernu publiku, Zdravko Colic rešio je da napravi specijalni poklon. Kolumna „April u Beogradu“ koju Cola piše, svakog petka tokom aprila izlazice u našem listu, a u njoj ce Cola sa vama podeliti svoja razmišljanja o muzici, ljubavi...

I deo

April u Beogradu
Autor: Zdravko Colic

cola

Zahvaljujuci pjesmi doputovao sam u Beograd a da se nisam pomerio iz rodnog Sarajeva. Kao djecak, u parku Grbavice imitirao sam Duška Jakšica pjevajuci o gradu „na ušcu dveju reka ispod Avale“. Posle sam odista došao u Beograd. Pjevao u „Korni grupi“, potom snimio „April u Beogradu“.
Pre desetak godina moj rodak iz Trebinja je ekskurzijom putovao po Srbiji i kad se vratio kuci, dugo je pjevušio „April u Beogradu“. Neki je njegov drug ponio gitaru i onda su, u autobusu, sliku glavnog grada upotpunili tom pjesmom. Meni je bilo neobicno da pjeva pjesmu svog rodaka. A njemu je neobicno bilo to celo iskustvo.
Okružen vršnjacima, gledao je fenomen prepoznavanja kroz pjesmu.
Za to otkrivanje se mora biti bar treci razred srednje škole. Tada se na sebi otkriva priroda, ulazi u literaturu, pocinje pisati poezija, definišu prve licne ljubavi... Od tog godišta krece simpatija prema pjesmama, umjetnosti... Osim što dodiruje odredeni uzrast, ta pjesma nosi standarde na kojima pociva muzika.
Pjesma „April u Beogradu“ je nastala u stanu porodice Kovac na Vracaru. Pjevaci su, nažalost, oduvjek voljeli neutralnost zbog tržišta. Ali su postojale pjesme kao „Sarajevo, ljubavi moja“, „Devojko mala“, „Nima Splita do Splita“ ili „Zagrebe, grade“.
Tada nisam pjevao ništa o Sarajevu, a pojavio sam se kao Sarajlija sa beogradskom pjesmom.
Ono što umjetnika brine kada je u pitanju opšti hit jeste odrednica koja lokalizuje cijelu stvar. No, hitljivost i pevljivost te pjesme ostaje sve ove godine. Pjevana je i ovdje i po raznim gradovima svjeta. Više bi se pjevala da se zove „April je u gradu mom“, ali zbog lokalizacije dobija u tom autenticnom smislu.
Ljudi su vezali moju vojsku sa ovom pjesmom, što nije tacno. To je autorski doživljaj Kornelija Kovaca koji je služio rok u Beogradu. Moja je vojska došla cetiri godine kasnije. U pjesmi su se našli mnogi mladi u uniformi. Ja sam je u potpunosti shvatio služeci u Topcideru. Prošao sam kroz pjesmu kao stotine hiljada beogradskih vojnika, kroz generacije. Širina te autobiografske slike je veoma univerzalna i prenosna. Zato je voljena.
Ni Bata Kovac ni ja nismo iz Beograda, a ni svi oni koji su se u njoj pronašli. Pjesmu na neki poseban nacin dijele Beograd, njegovi vojnici i njihove djevojke.
Ocekivao sam da pjesma takvih harmonija i atmosfere može dugo živjeti, ali da ce postati jedna od prepoznatljivosti Beograda, iskreno nisam. Melodija je pravljena da se dopadne i prihvati. Plasirana je u Španiji i drugim zemljama, ali jedino ovdje ima tu posebnost.
Volim aprilsko budenje Beograda. Kad odjednom sve napupi, bukne, ozeleni i procvjeta. U rano proljece vezan sam za Adu. Nema gradski šmek, ni ulica, ali ima posebnost i mir. Drag mi je Kosancicev venac, kada se na kaldrmi susretne starost šetaca i radoznalost klinaca. To je oaza koja mora da se sredi, jer je razlicita po autenticnosti od Skadarlije.
Ušce je lijepo. Pogotovo onaj dio sa novobeogradske strane. Puca pogled na dvije rijeke i panoramu grada koji je središte Balkana. Beograd je mnogo važniji nego što to danas prepoznajemo. Meni su ostale u sjecanju papine rijeci: Narodi moraju biti zajedno kao te dve velike rijeke što proticuci spajaju razne zemlje. Tako moraju i ljudi. Sava tece od Dolinjske do Kalemegdana, prihvatajuci druge rijeke i povezujuci narode. Dunav još više.
Te dvije rijeke nose simboliku, geografsku, tehnicku i humanu. Zato je ovaj grad bitan. Mene uvek iznova fascinira njegovo zelenilo, pozicija i neposrednost. Skora prošlost je ostavila tragove na mnogim fasadama. Volio bih da se osvježe i bljesnu. Kao covjek kad obuce novo odjelo. Ulice se ureduju, rasvjeta je popravljena. No, grjeh je zapuštenost toliko lijepih zdanja. To grad, zadužbinari i arhitekti ne zaslužuju. Kad odeš vani, vidiš koliko se brine o svojim gradovima. Recimo, kako je Lion sreden i ocuvan! Mora se misliti o tome, jer iza tih fasada mi živimo i tu rastu oni koji ce Beograd nositi diljem svijeta sportom, naukom, umjetnošcu. Pa i pjesmom.

II deo

Derbi u Sarajevu


O tempora! O mores! Kakvo vrijeme, takvi obicaji, kaže stara latinska poslovica. Vrijeme se menja, a derbi ostaje. Kao malom, meni je bio važan samo rezultat. Kasnije mi je postao bitan sam dogadaj. Doci na Željin stadion, gledati fudbal i slušati navijace - bilo je nešto za dugo pamcenje.
Uvijek sam sedio na istom mjestu, zbog atmosfere i društva. Znalo se gde ko sedi i za koga navija. Atmosfera je važna koliko i sam rezultat. Išlo se da cuješ šale i neke izreke koje smo poslije dugo citirali. Dobacivano je na prijetek, jer je bilo duhovitih navijaca sa autenticnim sarajevskim „provalama“. Prava engleska tribina na Grbavici je dosta akusticna, pa se sve lijepo culo. Najvažnija je bila podjela ljudi na toj tribini. Preko puta su navijaci Sarajeva, a na našoj su gradske vlasti, direktori privrednih preduzeca, onda privatnici i doktori. Iza njih umjetnici i srednji stalež. Onda u cetvrtoj liniji su radnici i pravi željeznicari. A poviše njih su ljudi u problemu sa zakonom, koji zapravo najviše provaljuju. Sa svojim recnikom i prozivkama oni su ukras derbija. Meni u sjecanju ostaju ta treca i cetvrta linija sa navijacima radnicima koji dovode djecu. Ponesu pice i flaša meke rakije pode sa jedne strane reda, dok se ne isprazni.
Onda se sa druge strane otvori nova flaša. I kad padne gol, svi se ljube. A prepucavanja su stalna. Sjecam se kad je Sarajevo jednom pobedilo, a Šaran dao dva gola. Najcuvenija cevabdžinica na Baš-caršiji, pored Hasetove, bila je „Željo“, iza hotela „Evrope“. Njeno otvaranje pomogli su ljudi oko kluba i sami fudbaleri, jer su voleli gazdu Šahida. I danas ima fantasticne cevape. E, kad je Sarajevo pobedilo, navijaci su ujutru na pijaci kupili velikog šarana i zakucali na vrata cevabdžinice. Onda je kružila prica da je Šahid pao u nesvijest kad je to vidio i da radnja nije dva dana radila.
Te dosetke su uvijek obeležavale utakmice Želje i Sarajeva i Veleža. U velikim gradovima su te eksplozije oduševljenja, strasti i emocija drugacije. Pogotovo kad si poražen od protivnika koga mrziš. Jer i veliki fudbaleri kažu - ako voliš Zvezdu, mrziš Partizan. I obrnuto. Derbi je uvijek nešto posebno. Za razliku od beogradskih derbija koje sam upoznao od devedesetih, naši su se ogledali u manjoj ratobornosti navijaca. Pristalice nisu imale taj kult fizickog kontakta i želju za obracunom, kao što je to izmedu pristalica Zvezde i Partizana. Veci grad je suroviji. Veca je napetost i tenzija. Kod momaka su emocije drugacije, gušce i vece. U Sarajevu je rivalitet više na nivou dosetki nego mržnji.
Meni je trebalo vrijemena da naviknem na ovakvo ispoljavanje strasti iz kojeg i mržnja izlazi. Sad vidiš da je svuda po Evropi taj naboj navijacki u velikim gradovima veoma prisutan. U manjim sredinama ljudi se poznaju pa je to neprirodno. Poštujem univerzalnije navijace. Koji vole fudbal, ali su sposobni prihvatiti da je ponekad rival bolji, da je sudija samo sudija. Medutim, teško je strasti obuzdati, pogotovo kod mladeg svijeta. Derbi nije derbi ako nema strasti, malo ekscesa, napetosti, prepucavanja, vatrometa. Ako toga nema, onda je to pozorište. Granica su fizicki obracuni, tuca. Strašno je kad se strada samo zato što se voli neki klub. To su stvari koje se moraju spreciti. Svi se zalažemo protiv divljanja.
Gledajuci prekjuce derbi, mislim da je previše da se najveci klubovi susrecu cak pet puta u sezoni. Tako se gubi draž dogadaja. Ovi navijaci zaslužuju balkansku ligu gde bi igrali najbolji timovi iz bivše Jugoslavije, plus timovi iz Grcke, Bugarske, Albanije i možda Turske. To bi vratilo ljude na stadion, povecalo vrednost fudbala na ovim prostorima, o cemu Klemente prica, napravilo vece fondove za dovodenje boljih fudbalera i motivisalo timove za nova dokazivanja. Ova je ideja danas nerealna, ali za pet godina o njoj ce se ozbiljno pricati. Derbi - to je kad se sportske i ljudske sudbine prepletu. To smo videli ovih dana u Beogradu, Minhenu, Valensiji, Liverpulu i Mancesteru. Koliko je posrtanje i ustajanje Zvezde iznenadenje, to što Engleska ima tri ekipe u završnici Lige šampiona je nova stvarnost. Gde je fudbal izmišljen sada stanuje neocekivanost, koja opija navijace i regeneriše igru. A kada drugoplasirani iz zemlje aktuelnih prvaka sveta pobije cak sedam, i to divnih, golova u cetvrtfinalnoj utakmici elitnog takmicenja - lep je dokaz da fudbal ima buducnost u svojoj prošlosti. U igri srca, želje i znanja. I podršci pravih pristalica.

III deo

Izmedu vijesti i života


Štampa je veliki most preko koga vremena prelaze i koji povezuje ta vremena. Život štampe, to su vijesti. Izmedu dva petka jedna je bomba podmetnuta novinaru na prozoru spavace sobe usred Vracara.
Jedan je ambasador nediplomatski uvredio cijelu zemlju. Jedan je predsjednik vlade izazvao medunarodni gaf odajuci rad svojeg kabineta.
Jedan je marljivi državni pregovarac podnio ostavku. Otac i sin su ubijeni u zemunskoj pecenjari u redu za veceru.
Vlada nije ukomponovana. Ne postoje ni tehnicki pregovori. Postoje samo nagadanja. Opet je neko nekog uvrijedio i pokazao se kao politicki nekorektan.
Gorivo je poskupilo u prosjeku za tri dinara, a gužve su sve vece po ulicama.
Najvecu zaradu u 2006. godini u Srbiji ostvario je ekonomista sa Dedinja, mjesecno zaradujuci nešto više od 202.000 evra!
U Virdžiniji jedan je student pobio nedužne kolege. U pauzi streljanja poslao je saopštenje velikoj medijskoj kuci.
U nesrecnom Bagdadu oboren rekord po broju stradalih u toku jednog dana. Negdje u Kini 33 zatrpana rudara cekaju spasioce.
Direktor Svjetske banke (sa iscijepanim carapama) zapošljava prema intimnim simpatijama. Francuska se pomalo pribojava rezultata prijedstojecih predsjednickih izbora.
Mogu li crkve uci u diobni bilans? Papa postao bestseler pisac i to za svoj osamdeseti rodendan!
Jelena Jankovic je zadivljujuce trijumfovala na turniru u Americi.
Zvezda dva puta pobjedila Partizan istim rezultatom, istom igrom i istim odnosom snaga na terenu.
U košarci crno-bijeli (najzad) uzeli zlatno jadransko prstenje.
Nikola Žigic ce uskoro igrati u vecem klubu.
Miha se oprašta od fudbala uz Ramacotija. Baš lijepo! Jedna curica je pobjedila u trci po zoološkom vrtu, a jedna dama u trci na visokim potpeticama po centru Beograda. Slicno su se radovale.
Bilježim i vijesti koje nisu od opšte vec od vrlo privatne važnosti.
Zagreb je lijep u aprilu. Stari prijatelji stari, a novi srdacni. „Croatia Records“ objavila „Zavicaj“ i sa puno entuzijazma radi na promociji ploce. U „Jutarnjem listu“, „Vecernjaku“, „Slobodnoj Dalmaciji“, na RTL... baš svuda sam okružen pažnjom i gostoljubivošcu.
Uvijek, pa i sada u Novom Sadu, vlada nervoza pred snimanje novog spota.
Jedan komšija od devet godina mi priznao da se zaljubio do ušiju.
Mali Denis je dobio prvi zub.
Prestala da radi toplana koja zagaduje cio komšiluk.
Po Topcideru jorgovan lijepo miriše.
Cuo sam vic koji me je nasmijao.
Nažalost, brzo sam ga zaboravio.
Dovoljno sam star da bi trpio stvarnost i svoje godine. Mene održavaju dobri ljudi, kao što su, recimo, ljudi koji me okružuju. Što si stariji sve je, na neki nacin, bolje.
U svijetu taj drugi val, umjetnicki zreliji, nosi iskustvo, znanje i inspiraciju koja dolazi s vremenom.
Ima i kod nas primjera da su ljudi u zrelijim godinama postizali više nego prije. Uvijek sam mislio da je najveca tajna uspjeha u tome da se covjek uskladi sa sobom i vremenom. Kada je trebalo da igram - igrao sam, kada je bilo vrijeme da ucutim i prestanem da pjevam - nisam pjevao, kada je valjalo da se vratim - vratio sam se.
Danas putujem i pjevam po Zavicaju. To je ono što mi sada paše. I srecan sam. A vijesti ce, nažalost, uvijek biti loše da bi stigle na naslovne strane.
Od njih žive novine.
Mi živimo od malih, ali lijepih sitnica oko nas koje nas cine ljudima.

 

IV deo

Naše rasuto perje


Moja dijaspora su razudeni prijatelji po raznim stranama. Mnogo zrna naših bica i ljudi koji su vezali svoje sudbine i živote u tudem svijetu. Ne kao kod Šantica „Ostajte ovde, sunce tudeg neba...“ vec „idite tamo i nadite bolju sudbinu“. Ali da u nekom emotivnom smislu ostanu vezani za maticu, za neku ideju koja je možda veca od sadašnjih država. Oni negdje u sebi cuvaju odnos za bratstvo-jedinstvo, za jezik, za emociju nekadašnje Juge. Postoji i povezanost po intelektualnoj osnovi koju nisu svi spremni da prepoznaju.
To je život izmedu „trbuhom za kruhom“ i potrebe za toplinom koja jedino postoji u zavicaju. Ta genetska baza je cudo neobjašnjivo.
Kad napraviš koncert u Vankuveru, onda to lijepo vidiš. Skupe se naši ljudi sa prostora 300 milja. Dodu da sretnu prijatelje, a i da prisustvuju koncertu koji ih okuplja i nešto im znaci. Tada im ništa nije teško. Obnavljaju sjecanja i jedno su bice u tom momentu. Zbliže se, i to im onda znaci.
Moj problem po dijaspori je vrijeme. Nikad ga nemam dovoljno da se sa ljudima vratim u djetinjstvo, da se ismijemo zajednickim uspomenama i ispricamo.
U reakciji prepoznajem evociranje prošlosti. Ono što smo doživjeli, cak i ako se nismo poznavali. Svako prica svoju pricu koju mi tada i tamo razumijemo. To je nešto što izaziva najvece emocije.
U Torontu sjedimo u hotelu „Šeraton“, gdje se skupi covjek iz Splita, covjek iz Bugojna, Skoplja, Sarajeva i cuveni sportista iz Sokoca, svi neoptereceni nacionalnim elementom. I kad se pepeljara sa pjeskom na dnu napuni do vrha, a tu je zabranjeno pušenje, niko nam ništa ne zamjera. Pošto smo se opustili, napravili ogroman ceh u danu u kome inace ne pjevam, energija i glasovi su podignuti i vjerovatno guše goste okolo. Ali tu su razasute najljepše scene necijih života, tu su iznete citave sudbine. To im je puno znacilo, a i meni, jer sam i ja dio tih uspomena.
U tim zracenjima i suze su moguce. Život se vraca na pijedestal, povrate se te velike ljubavi i ljudski doživljaji. Kad moj Blažo iz Toronta i ja krenemo nazad u školske klupe. On prepisivao od mene, jer sam bolje znao engleski. Onda on dobije pet, a ja samo cetiri. Slede dogodovštine i nestašluci iz gimnazije. Tu nam u pricu obavezno upada drug Tiho iz Londona...
Putujuci, cesto srecem naše sportiste. Od fudbalera po Evropi do košarkaša po Americi. Uvijek smo zajedno. Djelimo nove uspjehe i stara sjecanja.
Po Australiji imam najviše školskih drugova. Posle Kanade, kao da je u Sidneju smješten mali razred. Od Srdana do ljudi sa sarajevske televizije. To je teritorija gdje se ljudi snadu posle vec dvije godine života. Žika, koji je legenda Sarajeva, umije da dovede cijelu plažu lijepih devojaka sa sobom na koncert ili u kafanu. I onda nema kraja.
Kad odeš u Australiju, osviježi ti se mozak od svega što je loše. Da li je to polaritet ili daljina, tek posle 11 dana boravka potpuno se ocistiš. Nisi bolestan, neraspoložen, umoran. Za nas iz Evrope to je osvježenje.
Nekad je evropska baza bila u Minhenu i Frankfurtu iz kojih su u drugom talasu naši ljudi krenuli ka Americi, Kanadi, Australiji, Skandinaviji ili Africi.
Sad imaš naše po gradovima Amerike gdje prije nisi ni išao ni pomišljao na koncerte: Feniks, Atlanta, Sent Luis... Nedavno sam bio u Švedskoj i Danskoj, ne u Stokholmu i Kopenhagenu, vec po gradovima gdje nisam pretpostavljao da postoji toliko naših ljudi. Uvijek se iznenadim kad ih vidim u tom broju. Karte nabavili preko interneta ali donijeli analogne emocije,
toplinu i energiju. Nisu spremni da se odreknu jezika, našeg zajednickog zavicaja.
Sjecam se Engleske kad smo završavali novu plocu i došli do naslova koji ce najbolje povezati sva raspoloženja snimljenih pjesma. Tamo je rijec „zavicaj“ znacila baš isto kao što znaci meni kad se nadem negdje gdje ljude prepoznajem po osmijehu, šali, zagrljaju, uspomenama i jeziku.
Nelogicno, zavicaj postaje sve veci, a dijaspora sve bliža.

 
 
  Fan Klub Zdravka Colica  
  Početna | O klubu | Članovi | Lična karta | Biografija | Diskografija | Novosti | Intervjui | Izjave | Forum | Fotografije
Upoznavanje | Utisci | Download | Stavite poruku | Chat | Kontakt
 
  Web design by EuropeDesign d.o.o.