Fan Klub - Zdravko Colic
 
 
Zdravko Colic - Fan Klub
Pocetna
O klubu
Clanovi
Licna karta
Biografija
Diskografija
Novosti
Intervjui
Izjave
Forum
Fotografije
Upoznavanje
Utisci
Download
Ostavite poruku
Chat
Kontakt
 
 
 

Intervjui

 

Colic: Ja uvijek za Bosnu navijam

 
cola


Biti muškarac u društvu Zdravka Colica zna biti vrlo frustrirajuce iskustvo. Sve žene za okolnim stolovima pa makar bile tako mlade da su jedva gugutale dok je Colic pjevao “Druže Tito, mi ti se kunemo” stalno sramežljivo pogledavaju prema vašem stolu, smješkaju se te brzo spuštaju pogled.

One pak “s pogrešne strane” cetrdesetih otvoreno bulje, i ne pokušavaju to prikriti. Od samog starta vam je kristalno jasno da ne “škicaju” vas, nego njega, koji je objektivno cijenili vi glazbu kojom se bavi ili ne legenda muzicke scene, kako bivše države, tako i svih koje su nastale u meduvremenu. I koje pjevac roden u Sarajevu, s trenutacnim prebivalištem u Beogradu i mnogobrojnim prijateljima u Zagrebu, Ljubljani, Skoplju i zapravo svagdje “od Vardara pa do Triglava”, smatra, tako barem tvrdi, svojim domom.

Pretprošli je tjedan Zdravko Colic boravio u Zagrebu, gdje se našao s ljudima iz svoje izdavacke kuce Croatia Records. Na sat vremena. Preostalih nekoliko dana Colic je proveo u druženju s poznanicima i prijateljima u, jednostavno receno, “lumpanju” po kaficima i klubovima. Sa sarajevskim smo se pjevacem našli upravo kod jednog od njegovih poznanika, kod “kralja cevapa” Ivana Rubelja, u njegovu tajlandskom restoranu na rubu Zagreba.

Domaca atmosfera

 Još uvijek malo “grogiran” od prethodne noci, Colic nam je pricao o svom životu izmedu Beograda, Sarajeva i Zagreba, buducim koncertima i albumima, prijateljima i neprijateljima, Želji i ženama... Iznimno otvoren i razgovorljiv sugovornik, koji se pretvara u domacina u kojem se god prostoru nalazio (nicija caša ni na sekundu nije bila prazna: “Meni jedan onaj moj konjacic, tu jednu pivicu, njima šta hoce i uzmi sebi nešto...”), sve ljude docekuje i ispraca sa smiješkom i svojim vec legendarnim poljupcima, a mnogo prije nego što je razgovor blizu svoga kraja, Zdravko Colic vec stvara planove za neki novi...


cola
 

Croatia Records nedavno je izdao kompilaciju vaših najvecih hitova na hrvatskom tržištu, imate li informacije o tome kako se prodaje?

Ne znam, valjda dobro. Moram priznati da se time ne bavim previše. Na neki nacin je to važno, ali mislim da su sva moja izdanja na neki nacin dugovremenska, tako da, kad se radi o Zdravku Colicu, ne treba to tretirati kao neko “revolucionarno” izdanje. Pogotovo kad su u pitanju kompilacije, jedan album traje godinama, ima prolongirani rok. Na koncertima mi se cini da neke pjesme ljudi odlicno prihvacaju, pogotovo mladi. Ne mora se živjetiz samo na starim pjesmama, vidim da polako i nove zaživljavaju. Mislim da bi trebalo proci još, recimo, godinu dana da vidimo kako to definitivno ide, ali raduje me da je na koncertima koje smo dosad imali u Sarajevu, Beogradu, Tuzli, Ljubljani, dijaspori sav materijal dobro prihvacen.

 
cola
 

Imate li neke nove planove?

Polako, imamo kompilacije koje su sada aktualne, a za nas izvodace sa stažom ne treba gurati nova izdanja na precac. Ako novo izdanje ne izade ove godine, izaci ce sljedece, ali da ga pripremam ove godine to je sigurno.

Spremate i novu turneju.

Ove godine planiramo napraviti velik broj koncerata, a od toga bih volio da najveci broj njih bude u Hrvatskoj. Dakle, osim Zagreba i Pule, volio bih organizirati veliki koncert u Splitu, možda i u Osijeku, Rijeci, Dubrovniku. A možda i još neki...

Split cesto spominjete u intervjuima, zašto vam je to tolika želja?

U Puli sam pjevao prije cetiri godine, kad je koncert bio prekinut zbog nevremena. U Zagrebu sam nastupao dva puta u Velikoj dvorani Doma sportova i mislim da bi sad stvarno bilo vrijeme da napravim veliki koncert u Splitu. U prvoj ili drugoj polovici godine vidjet cemo.

Spomenuli ste Veliku dvoranu Doma sportova. Kada neki hrvatski izvodac napuni tu dvoranu, o tome se prica kao o senzacionalnom uspjehu, a vama to, cini se, ide nekako lakše. Što je, po vašem mišljenju, uzrok tome?

Cini mi se da je moj rejting opcenito malo bolji nego prije. Jednostavno sam malo prisutniji i možda cak malo angažiraniji, tako da su na neki nacin ljudi, osobito mlade generacije, Zdravka Colica prihvatili kao nekoga tko je tu tko je prisutan. Svijet se promijenio, ima više informacija, sve se prati.

 
cola
 

Kad smo kod vaših starih izjava i intervjua, dosta ste iskreno pricali o stvarima koje bi vecina vaših kolega pokušala sakriti ili barem ublažiti, recimo pjevanje Titu, poznato ljubljenje s Koštunicom i slicno. No, cini se da vam nitko to ionako ne uzima za zlo...

Nikada ne bih prihvatio biti agitator bilo koje od stranaka, ni u Bosni, ni u Hrvatskoj, ni u Srbiji. S Koštunicom je tada bila jedna proslava, konkretno 300 hiljada ili 300 tisuca kako bi rekli prodanih nekih primjeraka i onda je u sklopu tog sponzorskog dogovora našeg izdanja i jedne telekomunikacijske tvrtke, koja je bila sponzor, došlo do nekakvog otvaranja od strane premijera Koštunice i naš je susret bio neminovan. Ništa tendenciozno, naravno. Poljubili smo se, i ja sam to poslije morao objašnjavati ljudima. Da sam nešto radio iz uvjerenja ja bih to sigurno rekao. Ako nešto radiš zbog novca, onda kažeš: “Da, lijepo sam placen, pošteno i dobro i ucinio sam to zbog novca”. A, ako nisi zbog novca, onda moraš objasniti zašto si to ucinio. Za Zdravka Colica svi znaju da nije bio stranacki opredijeljen, kako u bivšoj Jugoslaviji, tako i danas u svim republikama.

Cesto govorite o sebi u trecem licu. Je li to znak megalomanije ili potrebe da odvojite scensku osobu od privatne?

Postoje neke stvari koje moraš odvojiti. Dakle, Zdravko Colic, koji je na bini, vjerojatno ima neku ulogu, a kao covjek, prijatelj u društvu, osoba iz drugog plana vjerojatno ima neke druge osobine.

Je li teško pomiriti te dvije strane?

Ljudima koji me poznaju vjerojatno nije, a meni ponekad jest. Moraš si zadati poseban zadatak da odijeliš dvije stvari i da to procijeniš u trenutku, impulzivno. Ljudi koji s tobom komuniciraju vjerojatno su opredijeljeni za jednu od te dvije stvari jedni ocekuju da si miran i staložen, a drugi te gledaju kao vanzemaljca, oni koji su fanovi smatraju te nedodirljivim. Evo, recimo, upravo sam u Sheratonu, iako sam uvijek u Zagrebu spavao u jednom malom finom hotelu, sada sam prvi put odsjeo u Sheratonu da vidim kakav je hotel. U jednom trenutku na recepciji ugledam ženu u društvu direktora hotela. Oni su me shvatili kao svojevrsnu investiciju, slikali se sa mnom da bi se s time mogli poslije hvaliti. S druge strane, imaš dvatri radnika u hotelu, koji su tvoji pravi, iskreni fanovi i uvijek ti je draže popricati i slikati se s njima. Odnos prema takvim ljudima je poseban i mnogo drugaciji nego prema nekom tko je navikao da na te gleda kao na svoj posao.

Tu se covjek mora na neki nacin preorijentirati, da ima neki stav kojim ce zadovoljiti i jedne i druge. To je moja dužnost, ostaviti dobar utisak, ali ne zbog dobrog imidža, vec jednostavno jer je to tvoja zadaca. Mi izvodaci ne možemo biti neodgovorni prema publici koja nas godinama prati.

Je li se ikada dogodilo da vam je obožavatelj prišao na cesti i da ste mu rekli “produži dalje”?

Nije, nisam takav covjek, uvijek nadem neki nacin. Moj odgoj i karakter mi ne dozvoljavaju da tako postupim. Osim toga, volim ljude, iako nekad zna biti teško pa radije pobjegnem, sakrijem se, prijedem na drugu stranu ulice, nego da moram reci nešto ružno. Nadem jednostavno zaobilazni put, takve sam prirode, ne volim vrijedati ljude i biti drzak prema onima koji to ne zaslužuju.

Navodno cete imati i statuu u muzeju voštanih figura?

To sam negdje procitao... (smijeh) to su neki likovi pokrenuli (smijeh). Ne znam, može biti svakakvih inicijativa. To je negdje tamo u Jagodini, ja sam takoder tek neki dan prvi put cuo za to.

 
cola
 

Koliko ste vec godina zapravo na sceni? Zar vam na trenutke ne dosadi sve to, intervjui, novinske konferencije, obožavatelji...

Ma, ne radim ja kad ne želim. Od onih sam malo težih ljudi kad je rijec o intervjuima. Ne kažem baš kao Brega: “pricat cu onda kad meni treba, sad sam raspoložen za razgovore”, a kad mi ne treba da to izbjegavam. Opcenito poštujem novinarsku profesiju, ljudi jednostavno rade svoj posao. I meni to, naravno, koristi. No postoje periodi kad mi se jednostavno ne da, i onda svima kažem “ne”.

Pratite li nogomet? Rodeni ste u Bosni, živite u Srbiji, a cesto boravite u Hrvatskoj. Koju zemlju onda smatrate svojom reprezentacijom?

Pratim nogomet. Nekad sam bio golman i tako... Radujem se uspjesima hrvatske reprezentacije, žao mi je što se Srbija i Bosna nisu plasirale na Europsko prvenstvo. Mislim da je Bilic jedan od rijetkih dobrih trenera i smatram da bi cešce trebalo gurati mlade ljude.

Inace, jako volim ?iru, on je moj dobar prijatelj. Pratim i radujem se uspjesima svih ovih timova, iako sam ja još uvijek navijac Želje. Željo je moj tim, ondje sami  bio golman.

Na vrata se uvijek guralo one koji nisu baš najbolje igrali na terenu...

Možda ima nešto i u tome, ali i zato što imaš neke reflekse koje drugi nemaju. Vjerojatno je to neki poseban dar.

I jedno pomalo banalno pitanje: kad medusobno igraju Bosna, Srbija ili Hrvatska za koga navijate?

Uvijek navijam za Bosnu. Sarajlija sam, to uvijek kažem i ne krijem. Radujem se, medutim, uspjesima Hrvatske i Srbije, ali bosanska opcija mi je nekako najdraža.

Postoje li u Zagrebu ljudi s kojima se obavezno morate susresti kad ste u gradu?

To je jedna posebna prica. Poznat sam kao covjek koji se nikad nije družio samo s jednom “felom” ljudi.

Moj je krug poznanstava uvijek bio širok, pitanje je samo trenutka u kojemu se ja nalazim. Od najgorih birtija pa do prijatelja iz glumackog i glazbenog svijeta. Dok sam živio u Zagrebu upoznao sam mnogo divnih ljudi koji nisu iz svijeta kulture, i ponosan sam na to.

Cini se da imate prilicno lijep život. Mnogo prijatelja, posao koji volite...

To je relativno, više imam poznanstava, ne mogu reci da su to sve moji pravi prijatelji... No, na neki nacin to je istina. Nisam cinovnicki tip koji bi radio od sedam do tri.

Jeste li se katkad i razocarali?

Jesam, naravno, ali ta su razocaranja najcešce bila financijska. No, ako shvatiš da negdje dobivaš, a negdje gubiš uvijek si na dobitku.

S Bregovicem sam radio album sedam godina

Što kažete na suradnju Gorana Bregovica i Severine? Neki insajderi iz Beograda, poput Olivera Mandica, popljuvali su taj album za koji je pjesme napisala Marina Tucakovic i prije nego što je ugledao svjetlo dana, znate li vi što o tome?

Znate kako, ja znam reci ljudima: kad se odluciš raditi s Bregom, bolje ti je prijaviti se odmah na biro za zapošljavanje jer ceš tako sigurno više zaraditi. Ja sam s njim radio album tocno sedam godina, pa ti vidi... Njega je teško uhvatiti, uvijek je u svojim projektima po svijetu, ali definitivno zna napraviti uspješan proizvod. Severina je isto velika zvijezda, vidjet cemo kako ce ispasti.

Esplanada je uvijek imala dobru cigansku glazbu

Sad kad ste u Zagrebu jeste li bili u nocnim izlascima? Poznato je da ste cesto zatvarali birtije mnogih gradova...

U Zagrebu i okolici Samobor je oduvijek moja draga destinacija, od diskoteka do nekih malih kavana pa sve do stadiona jer ondje gdje je stadion, uvijek je neka dobra ciganska opcija. Inace, dobru cigansku glazbu imao je hotel Esplanade.

Saloon je takoder bio naše omiljeno odredište, kao i Tiffany.?Sada ima puno novih mjesta, ali danas mi je mjesto nevažno ako je u igri dobro društvo. Danas smo prošli tricetiri mjesta, obracaju mi se ljudi razlicitih profila, razlicite inteligencije, imovinskog stanja i zanimanja, kao da su najdraži prijatelji. Ponosan sam na taj dio svoje energije i licnosti.

 
 
  Fan Klub Zdravka Colica  
  Početna | O klubu | Članovi | Lična karta | Biografija | Diskografija | Novosti | Intervjui | Izjave | Forum | Fotografije
Upoznavanje | Utisci | Download | Stavite poruku | Chat | Kontakt
 
  Web design by EuropeDesign d.o.o.