Fan Klub - Zdravko Colic
 
 
Zdravko Colic - Fan Klub
Pocetna
O klubu
Clanovi
Licna karta
Biografija
Diskografija
Novosti
Intervjui
Izjave
Forum
Fotografije
Upoznavanje
Utisci
Download
Ostavite poruku
Chat
Kontakt
 
 
 

Intervjui

 

ETNO RITAM NAM JE U GENIMA. DIRA NAS U
DUSU I NOGE NAM SAME DJIPAJU

 
POSLEDNJI ALBUM IZDALI STE JOS 1991.

- Poslije te ploce bilo je vrlo cudno vrijeme. Krenuli smo da je distribuiramo u Hrvatskoj. "Jugoton" je stampao tiraz za "Komunu", dok "Komuna", Makso Catovic i njegov ortak nisu instalirali svoje vlastite masine. Tako je "Jugoton" bio taj koji je vrsio usluznu delatnost za tu kucu. Naravno, opet je tu bio i Goran Bregovic kao producent i to je jedna zanimljiva ploca koja je odjednom bila vrlo trazena. Imali smo obradu hita "Caj sukarije", pjesmu "Cija je ono zvijezda" i par hitova, i ploca je vrlo zgodno dosla u vreme MESAM-a tako da je imala veliki publicitet.

ONDASNJA JUGOSLAVIJA JE VEC PUKLA PO REPUBLICKIM SAVOVIMA, POCELO JE DIZANJE NARODA JEDNIH PROTIV DRUGIH, JAVNOST JE BILA NAELEKTRISANA. DA LI SU VASE PESME BILE HIT U CELOJ ONDASNJOJ JUGOSLAVIJI?

- Sticajem okolnosti, tekstopisci Bregovic i Marina Tucakovic imali su pjesmu "Duva kosava", pa onda "Oci nebeske", koje su bile napravljene sa pravoslavnim horom, a to je bilo stvarno bez ikakve tendencije. Bila je i pjesma koja se zvala "Maslinastozelena", a kontaktirali smo sa u to vrijeme sa Vukom Obradovicem, koji je bio general. To je jedan lijepi spot, to je jedna slatka pjesma. "Maslinastozelena" me podsjeca na vreme kada sam bio vojnik... na temu vojnicke ljubavi - sjedis i razmisljas o ljubavi koja ti je negdje daleko, a ti si u vojsci.

Sve smo to radili nesvjesno, bez obaziranja na politicke trendove. Radili smo u Crkvi Aleksandra Nevskog nedjeljom popodne, gdje meni covjek iz Splita dolazi i javi - "Jao, Kate je ljuta" (neka moja prijateljica), kaze - "Jao, Cola se slikao u pravoslavnoj crkvi" A ako je neko bio "operisan" od tih stvari, to sam bio ja i svi moji ljudi. Uopste nismo osjecali nekakvu pozornost i nismo razmisljali da li je to "mirisalo" na neku pravoslavnu, istocnu plocu. To nema nikakve veze, ja pravim ljubavne pjesme.

ZASTO STE NAPRAVILI TAKO DUGU PAUZU?

- Ja sam i inace stalno pravio te pauze. Da li je to nacin na koji razmisljam, da li je to nacin kako se bavim muzikom - ne znam. Jednostavno, ne mogu da se protegnem toliko pa da pravim neke velike turneje ili neke tezge. U "tezgaru” znaci ici redovno na odredjene raznorazne nastupe koji mogu da idu od dna do vrha.

Uvijek me pitaju zasto te pauze, cemu to i da li cu ubuduce biti malo brzi u izdavanju. Nazalost, sada se pauza produzila sticajem raznih okolnosti. Ali to je tako i iz toga ne mogu izaci.

VEROVATNO JE BILO IZAZOVNIH PONUDA?

- Naravno. Ali, to nije bilo u opisu mog radnog mjesta. Kad covjek zamislja da mu nesto fali u karijeri, onda on to napravi. Dakle, vracao sam se na tu neku malu privredu u oblasti telefonije, bavio se opstinarima, smanjivanjem poreza, pravljenjem nekih varijanti kako da covjek prodje dobro u igri koja se zvala mala privreda. To je bila moja frustracija, bjezanje od samoga sebe, bjezanje od muzike. Bilo mi je potrebno jednostavno da izadjem iz necega sto je sablon zvani pop-muzika. U nekim momentima covjeku sve dodje preko glave.

RAT VAS JE UDALJIO OD MUZIKE?

- Mogu da pricam sada da nisam htio da pjevam zato sto je bio rat u Bosni. Eto, jednostavno - O.K. pauza je zato sto nisam htio da pjevam jer je bio rat u Bosni, a ja sam jugoslovenski pjevac. Ali taj stav ne pije vodu. To stanje u kojem sam se nalazio za mene je bilo normalno, stanje u kojem inace radim i zivim. Izdao sam 1991. plocu, radio sam neke male koncerte posle. Nisam se usudio na vece zahvate sa nekom jugoslovenskom turnejom, mada je ploca bila jako omiljena.

NEMOGUCE DA VAS RAT NIJE BLOKIRAO, AKO NISTA DRUGO- RAZBIO VAM JE TRZISTE?

- Ploca se vrtela svuda - u Sarajevu je bila histerija, u Bosni je jako dobro prosla, jako veliki tiraz, tu plocu "nabijamo" na preko 200-250 hiljada. I jos uvijek se prodaje. Imao sam kojekakve nastupe, ali nisam imao volje za nekom vecom turnejom, jer nam se stvar polako politicki otimala i rat je vec zavladao u Hrvatskoj, tog ljeta.

Kusta i ja smo bas sinoc pricali o nasem poslednjem boravku u Sarajevu pre pocetka rata. To je bilo 22. februara, otisli smo dole zajedno, avionom. Nalazimo se u nekom malom zatamnjenom prostoru, dolazi Kusta, moj brat, ovo drustvo s Grbavice. Kusta mi kaze: "Cola, bojim se da ovo vise nije nas grad, nesto cudno mirise, nema te atmosfere koja je nekad bila i nesto se cudno desava, poremecene su medjuljudske kategorije.” Stvarno, bilo je nesto u ljudima sto se ne moze objasniti. Nije bilo desavanja koja bi na to ukazivala, ali bila je neka cudna atmosfera. Dan prije prosetao sam do moje gimnazije "Ognjen Prica” i sve mi je nekako bilo sivo. Nesto mi je sve bilo tuzno. .

KAKO STE DOZIVELI POCETAK RATA?

- U predvecerje rata bio sam u Sen Galenu. Te veceri dogodilo se priznanje Bosne. Cetvrtak, sjedimo u kafani, ima pet-sest pjevaca: Vesna Zmijanac, Halid Muslimovic, Halid Beslic, Eso Samardzic koji je gazda tog lokala. Odrzava se lijepa priredba pod pokroviteljstvom "Asa” iz Sarajeva, dodijeljuje se nagrada najboljem lokalu u Zapadnoj Evropi i dobijaju je tri covjeka koji drze svoje lijepe objekte: jedan iz Svedske, jedan iz Danske i taj Eso Samardzic kod koga sam ja gost i koji me jako gotivi, jer sam jos prije jednom nastupao kod njega. To je nastup izmedju koncerta i lijepe zabave. Strasno sam tada volio ta druzenja koja donose neku finansijsku korist, a istovremeno imaju neki svoj sarm. Kao ono sto Grci rade - sjedi se, pjeva, mezi se i pijucka. Sve zajedno cini lijepu atmosferu.

Dakle, te veceri dolazi covjek koji je iz Prijedora i kaze - puca se! Rat je u Bosni! Dolazi covjek i kaze - pucaju na Prijedor! Nikada nisam bio opterecen nacionalizmom, nikada nisam bio nacionalista, najveci prijatelji bili su mi muslimani. U Sarajevu se nikada drugovi nisu razdvajali po tome da li su muslimani, Srbi ili Hrvati. I tom covjeku se otme jedna recenica: "Dobro je rekao moj deda, treba uzeti veliki top i pucati po Beogradu." Ja tada skocim i kazem: "Po kome ces ti pucati? Kako ti mozes pucati po necemu, ko si ti, sta si ti? Na tebe pucaju i odmah bi ti pucao na drugog, znaci ti nisi covjek koji razmislja." Tu mu odrzim predavanje, malo mi se digne pritisak, ali uglavnom Halid Beslic, koji je divan gospodin, kaze: "Ja sam sada Bosanac, nisam vise Jugosloven." Kazem mu: "Halide, ti si bio Jugosloven i uvek ces ostati Jugosloven u dusi. A svi smo Bosanci, i ja sam Bosanac, i ti si Bosanac.

Eso me ujutru pita: "Cujem da si se nesto iznervirao." I on me stvarno voli, nema razlike ko je ko. I Halid Beslic: "Znas, Cola se iznervirao." Ja kazem: "Nisam ljut, ali ne moze on meni tako. Svi smo mi jedno. Ko tamo puca? Nije to nas rat. Mi smo ljudi koji pjevamo, koji sviramo." Ne prihvatam to - ako je moj deda, ako je tvoj deda hteo... Znam kako ljudi zive, kakav je mentalitet ljudi, i ja sam kompetentniji da pricam o ljudima i o medjuljudskim odnosima nego mnogi drugi koji se bave i psihologijom i politikom. Ulazio sam u kuce raznih ljudi, razgovarao s njima, poznajem ljudske emocije, frustracije. Znam ljudske mogucnosti, znam o ljubavi i kakve te ljubavi mogu biti, bez obzira da li ljudi slave Bozic, Bajram, ili neku slavu...

KAKO STE ONDA SEBI OBJASNJAVALI STA SE TO DOGODILO, IPAK SU SVE TO LJUDI UCINILI LJUDIMA?

- To je jedna tragedija. Goran Bregovic mi uvijek citira Mesu. Mesa je rekao da je Bosna jedan konglomerat svega i svacega. Ivo Andric je govorio da svakih pedesetak godina malo-malo, pa se potucemo, pa se izmirimo, izljubimo, pa se isplacemo jedan drugom na ramenu. Mi smo isti narod i svi smo mi na ovom dijelu ljudi koji su vrlo, vrlo slicni. Iste stvari jedemo, pijemo, volimo se i slusamo istu muziku. Mozemo u jednom momentu da ne volimo sevdah, ili neki makedonski melos, ili neki crnogorski, ali nas sve to okruzuje, i sevdah, ili neka poletna crnogorska, turska, ili ona prava srpska koja dira u dusu, mi sve to imamo i tu same noge djipaju. Ne mozemo da im se odupremo jer je to u nasim genima.

Znaci, to sto nas je zadesilo jeste posledica toga sto je covjek proklet. Kad mu je dobro trazi da se nesto mijenja, da bude jos bolje, a nazalost moze da bude i jos gore. Nikada nisam volio da pricam o politici, niti o tome sta su cija opredjeljenja, niti sta je ko u svojoj glavi zacrtao kad je bio jako mlad i sta treba da napravi u svom zivotu. Veliki sam altruista, kosmopolita, i istovremeno volim svoj narod. Mi smo odrasli u Bosni kao ljudi koji volimo, ne kazem ja Jugoslaviju... Kazu - pusti Colu i Bregu, Neleta, oni su ovde u Beogradu, oni su jugonostalgicari. Pojam jugonostalgije je izmisljen. Mozemo biti nostalgicni prema nekim dogadjajima iz Sarajeva ili iz nekog dijela naseg djetinjstva, prema nekim ljudima, ali jugonostalgicari ne mozemo biti. Ali, ja mogu biti jugotrzisni nostalgicar, kao ekonomista. Zato sto znam da ploca umesto u 400.000, ide u 150.000 primeraka. Dakle, ne radi se o nostalgiji iz nekog ideoloskog razloga, vec o nostalgiji koja je prakticna. Niko me ne moze uvjeriti da je manje trziste bolje od veceg, da nije lijepo otici u Dubrovnik bez pasosa.

MISLITE LI DA BI BOSNA MOZDA OPET JEDNOGA DANA MOGLA BITI CELA?

- Ljudi teze jedni drugima. Ako ljudi zele neko vreme da imaju svoju drzavu i regiju, neka tako bude. Moramo dozvoliti ljudima da zive na svome. Ne mozemo im oteti kucu i zemlju. Moramo nekako ljude vratiti na svoje, a onda ce oni vremenom odluciti da li ce otici ili ostati. Bosna je uvijek bila Bosna. Volim da je Bosna ono sto je oduvijek bila, da nema podjela izmedju nacija, da nema podjela izmedju vjera, da se ljudi uvazavaju, ali bojim se da ima ljudi koji tako ne misle.

ZOVU VAS U MUSLIMANSKI DEO BOSNE?

- Da. Ljudi me vole. Protiv nikoga ne govorim, ne zato sto sam covjek koji se udvara, ja to nikada nisam radio, a meni je zao svakog koji je pretrpio nesto. Svaki covjek koji je pretrpio ili rat, ili nasilje, glad, bijedu, to nije zasluzio. Mislim da je to najveca tragedija i da samo vrijeme moze da pomogne u tome da ljudi vide sta je napravljeno i koliko svaki rat kosta, cak i onog koji je mozda izvukao profit od rata. Tukli su se oni koji su mozda bili neciji pioni, ili su ubijali samo da bi skrenuli paznju na sebe. Rat stvara strasne frustracije u glavama ljudi.

Citamo po novinama da bi oni koji su bili ratnici sada bacili pusku i nikad vise ne bi pucali. Mozda su se nakupili para, mozda nisu, ali nije to bitno. Bitno je da se ljudi toga odricu, katastrofa je na Balkanu voditi rat. Balkan je najbolja zona za to, podrucje trusno i ratno, a jedino se tu ne sme voditi rat, jer je toliko ljudi isprepletano. S druge strane, ovdje uvijek mozes napraviti rat.

A ovo sto mi radimo - muzika - to je najbolja ambasada, mi smo ambasadori, putujuci konzuli.

 
  Fan Klub Zdravka Colica  
  Početna | O klubu | Članovi | Lična karta | Biografija | Diskografija | Novosti | Intervjui | Izjave | Forum | Fotografije
Upoznavanje | Utisci | Download | Stavite poruku | Chat | Kontakt
 
  Web design by EuropeDesign d.o.o.