Fan Klub - Zdravko Colic
 
 
Zdravko Colic - Fan Klub
Pocetna
O klubu
Clanovi
Licna karta
Biografija
Diskografija
Novosti
Intervjui
Izjave
Forum
Fotografije
Upoznavanje
Utisci
Download
Ostavite poruku
Chat
Kontakt
 
 
 

Intervjui

 

VRACA LI NAM SE ZDRAVKO COLIC?

 

Izmaklo nam je vrijeme: Zdravko Colic ima 46 godina! Sada je, poslije duzeg vremena, objavio plocu "Kad bi moja bila" - Nije jugonostalgicar vec nostalgican prema ljudima - Najveca zelja: da priredi koncert sa simfonijskim orkestrom i otpjeva sve svoje balade - Objavljujemo intimnu ispovijest pjevaca koji ne krije zal za Sarajevom.

Tesko cete ovih dana proci beogradskim ulicama, a da sa nekog prozora ne dopru do vas pjevljive melodije Zdravka Colica sa novog albuma "Kad bi moja bila". Poslije sedam godina pauze "stari lav" je stasom i glasom ponovo zauzeo sve medijske prostore. Tek poneka bora na licu ovog 40-godisnjaka otkriva da je usao u zrelo zivotno doba, dok je njegov glas, osim predjasnjih atributa dobio i vecu dubinu. Srdacan i otvoren u razgovoru, Cola plijeni zaraznom djecackom vedrinom.
"Moja nova ploca se malo prolongirala; moj drug i producent Bregovic imao je puno posla, te nema materijala... Marina Tucakovic i Brega rade na tekstovima, nesto im ne ide. Bajaga se povremeno ukljucuje. Stvari su se nekako izmigoljile, a i ja sam inertan. U medjuvremenu se zavaravam time da imam za sobom nekakve vrijednosti - u modi su stare pjesme!? Prave pirati na hiljade kombinacija, pojavljuju se kojekakvi izdavaci. Dogadjalo se da mi ljudi, kad stanem na semafor, kazu: "Ma, daj, izdaj vise tu plocu!"
Suze jedne djevojke: Bilo je primjetno u mom djetinjstvu da sam muzikalan, i moj stari je narucio gitaru kod nasih rodjaka Krunica, koji su imali radnju za izradu zicanih instrumenata na Bas Carsiji. Gitari me je poducavao bleh muzicar iz Doma milicije, Ivan Baric, koji je u slobodno vrijeme cijepao gitaru i imao svoju muzicku sekciju. Ja sam te casove vrlo ozbiljno shvatao. Jedini problem bio je taj sto sam morao da napustim fudbalsku utakmicu, jer - dosao je cika Baric?! Utakmica u punom jeku, a ja moram na cas gitare!
Jednom prilikom od nevoze mi upadne trzalica u unutrasnjost gitare, ja pokusam da je izvadim i pri tom mlatnem Barica po glavi, napravim mu cvorugu. Onda je pocelo sviranje na igralistima, ljeti na moru. Imali smo vikendicu u Baosicu i tamo su bili moji prvi nastupi. Prvi novac sam zaradio tako sto smo se moj drug Nedim Idrizovic i ja prijavili na neko muzicko natjecanje u Bijeloj. Zajedno sa orkestrom iz Hercegnovog, pjevali smo "Ledi Madonu", i dobili ogroman aplauz publike. Dolazi organizator, kaze: "Sta da radimo s vama?" Kaze pokojni Netko: "Nas ne zanima prvo mjesto, nas zanimaju pare. Mi smo dosli stopom, bez dinara smo." Dodijele nam drugo mjesto i novcanu nagradu. Odmah odemo u Dubrovnik, na dobar rucak i castimo sebe vagonom prve klase do Sarajeva. Bio sam gitarista u grupi "Mladi i lijepi" i na jednom koncertu sam zasvirao "Deboru" sa festivala u San Remu. Onda su mi rekli; "Eno, djevojke placu!" Bio sam ganut. Onda me je Miodrag Atlagic pozvao na audiciju u "Ambasadore". Kad sam vrisnuo tu "Deboru", odmah su rekli; "Primljen si!" Sa njima sam nastupio na "Slageru sezone '71". Primijetio me je Bato Kovac i ja sam pola godine proveo u "Korni grupi". Uradili smo jednu singlicu na kojoj su bile pjesme "Moj bol", "Kukavica kuka" i "Gospa Mica, gazdarica". Bio je to singl, onako, kao narodna pjesma. I dan-danas zapjevam "Kukavicu", to mu dodje kao neki prigodni valcer.
Izgorjela vatra: Bio sam mlad i neiskusan i nasa saradnja se zavrsila "na obostrano zadovoljstvo". Vidjelo se da sam izraziti solista i zapocinje moja solo karijera. Moje prvo pravo "vatreno krstenje" odigrava se na "Slageru sezone '72". Dosao sam iz Beograda, u zadnji cas dobio sam pjesmu "Sinoc nisi bila tu". Na moje veliko iznenadjenje proglasavaju me favoritom; dobijam nagradu za interpretaciju i trece mjesto publike. Ta pjesma postize veliki uspjeh i jedna je od mojih najslusanijih pjesama. Odmah je uslijedio jos veci uspjeh - "Gori vatra" odlazi u Luksemburg, na Pjesmu Evrovizije. Imao sam tremu, kako ne bih. Cini mi se da bih sad imao i jos vecu. Imala je "Gori vatra" neke drazi za ove terene; za Zapad je to potpuno promasena pjesma. Njima je tesko da razumiju te ceste promjene ritmova. Plasman je bio porazavajuci, pretposljednje mjesto. Izgorjela vatra - katastrofa! Vracam se u natrag misleci: "Sve je propalo!" Medjutim, nije. Pjesma je ovdje bila vrlo prihvacena; mozda je njena dramska napetost bila razlog njenog velikog uspjeha. Dobijam i ugovor za snimanje u Njemackoj. Moj glas je bio zapazen a sad, sto je pjesma takva, boze moj! Sve je to bilo dosta cedno, rado se sjecam tih mojih pocetaka. Svit pop: Nikad nisam bio roker. Ja sam volio taj stari rokabili zbog njegove zivosti i dinamike. U stvari, i meni je najblizi soul. Zelja mi je da snimim plocu sa desetak soul hitova u mom aranzmanu. Za svoju dusu. Uvijek sam se u muzici vezivao za ono sto je najprijatnije mom uhu. U Sarajevu je, osim tog izrazitog folk-roka koji je nazivan i "cobanski rok", bio i jedan fenomenalan "Slager sezone" koji je promovisao mnostvo vrsnih pjevaca. To je zasluga RTV Sarajeva, u stvari, Esad Arnautalic i Milan Stupar bili su promoteri "sarajevskog" zvuka. Strane pjesme nisu bile dobrodosle. Znaci, "Indeksi" su morali komponovati, a "Siluete" nisu. "Indeksi" nisu mogli snimit plocu dok ne smisle pjesmu. Kad to ucine, onda odu u Radio Sarajevo i kazu: "Ruke pruzam..." Morao si raditi vlastite pjesme, pravit produkciju. I to je bilo vrlo znacajno. Iz toga je proizilazio slager pop ili rok. Kasnije su tu produkciju preuzele disko kuce. Ja sam krenuo sa svit-popom, dok je drugi album bio u pop-folk zvuku. Moja popularnost bila je nadolazeca u smislu - sve je sarmantno i lijepo, ali muzicki ne mnogo znacajno. Dakle, vise ne pjevas samo jednu pjesmu nego imas repertoar od sedam pjesama, plus tri strane. Tada su bile u modi ljetnje turneje na kojima su, pored mene obicno isli Kemal Monteno, Maja Odzaklijevska, "Lutajuca srca", Jadranka Stojakovic...
Godine 1976. izdajem svoj prvi album "Ti i ja", a ubrzo i "Ako pridjes blize", koji kulminiraju nekakvom mojom velikom popularnoscu. Do tada je sve bilo skromno - po jedan koncert u svakom gradu, a onda sa "Indeksima" pravim veliku jugoslovensku turneju na kojoj promovisem svoje albume. I to je bilo skromno u odnosu na moje kasnije koncerte, krajem sedamdesetih, kada sam sa "Lokicama" punio stadione. Naravno, bilo je to vrijeme kada se nije gledalo koliko kosta karta za koncert.
Mladi profesionalac: Mislim da je moja muzika bila vaznija od mog izgleda. Doduse, tad su se nosili sateni, zvoncare, cuda... Neke ribe skakucu pored mene, haos. Ali takav je bio trend u svijetu, mada je to smijesno kad sada gledas. Svaka dobra pjesma ujedno je i komercijalna. Naravno, ne banalno komercijalna, da predosjetis sta ces cuti u drugom taktu. Uvijek sam bjezao od takvog ukusa. Slusaj, recimo "April u Beogradu"... Moje stvari su uvijek bile drugacije od onih kakve je pisao Djordje Novkovic. Kod naseg najveceg hit-majstora stvari su se uvijek pamtile poslije prvog slusanja kod mene tek poslije treceg. Vecina mojih pjesama je pravljena tako da ne zvuce glupo kad se cuju i poslije vise godina. Mislim da sam uspio u tome.
Bio sam mladi profesionalac koji shvata da to sto radi nije zezanje. Na koncerte sam dolazio na vrijeme lijepo obucen. Prateci orkestar je uvijek imao probe, pa sam ja podesavao svjetla, jer sam perfekcionist. Tako da niko nije mogao reci da aljkavo pristupam cijeloj igri. U to vrijeme nastupalo se po bioskopima, domovima kulture, sve dok nisu masovno pocele da se grade sportske dvorane. "Dugmici" su imali veliku turneju '77, a ja sam isao na turneju '78, kad su oni pauzirali.
Bio je to plafon po broju posjetilaca i prodatih ploca. Sa manjim padovima ja odrzavam taj trend i narednih godina. Sljedeca turneja bila je sa albumom "Zbog tebe", na kojoj aktivno sudjeluje Kornelije Kovac sa engleskim muzicarima. Pa, '82. "Malo pojacaj radio", album koji je radjen vrlo pretenciozno, sa stilskom promjenom, u naglasenijem rok-fazonu. Ono, podignute kragne na jaknama. "Generacija 5" i Lazo Ristovski pratili su me na turneji 83. godine, koja je radjena skromnije, jer je publika vec bila u opadanju. Godine 1985. napravio sam posljednju veliku turneju, poslije koje izlazim iz svega i pocinjem da se bavim telefonijom, malim preduzetnistvom.
Hapsenje: Zelio sam da promijenim zivot. Ne, nisam se povlacio iz muzike, nego sam htio jos neke zivotne izazove. Konkretno, pokusao sam da, zajedno sa ortakom, pravim telefonske dvojnike za kakvim je bila velika potraznja na jugoslovenskom trzistu. Mic po mic, mi smo razvijali taj posao i meni se on sve vise svidjao. Dopalo mi se druzenje sa potpuno razlicitim svijetom, nekim alatnicarima; pa, susreti sa opstinarima kod kojih je manji porez, poslovna vadjenja, ispijanja po birtijama... Bila je to simpaticna epizoda u mom zivotu.
Potrudili smo se i dobili kredit od Ljubljanske banke. Medjutim, dogodilo se da je najednom skocio kurs marke, i bilo je normalno da cemo htjeti da ga sacuvamo. Odem u Makedoniju, jer je tamo kurs bio najpovoljniji, kupim marke i napunim zimski kaput njima. Normalno, posto su me pratili, prilaze inspektori, kazu: "Uhapseni ste zbog sverca deviza!" Nisam osjecao blam, jer, brate, nista nisam ukrao. Al' bilo mi je neugodno sto ce propasti posao, sto ce se javnost nasladjivati. Dok ti objasnis zasto si to radio... Onda smo pisali pismo Mikulicu: "Predsjednice, vi se javno zalazete za malu privredu, ali kako da radimo kad nam ne date da kupujemo devize u banci, a onda nas hapsite sto ih kupujemo na crnom trzistu?" Oduzeli su mi 85000 maraka a ukupan gubitak bio je 25000 maraka. Sto je najgore. propao je biznis.
Ja sam stidljiv: Nikada nisam dozivljavao popularnost kao nesto sto me opcinjava. Za mene je ona bila veliko opterecenje. Vjerujte, covjek ne moze da se opusti, da se ponasa normalno. "Evo njega! Sta on to radi?!" Bavio sam se muzikom zato sto sam to volio, da mogu, danas bih se bavio sportom. Meni je skola isla, bio sam odlican djak, zavrsio ekonomski fakultet.
Ljudi ti opsjedaju stan, saraju po zidovima. Komsije prinudjene da ih rastjeruju. Svaki dan stize bezbroj pisama. Kad sam otisao u vojsku, stizali su mi paketi pisama. Sto mene, uvijek, negdje gane. To je emotivna zica koja te vezuje za ljude, kao na koncertima. Nekom nesto znacis, bez obzira koliko to traje. Ona ce sutra naci novog idola; udati se i zaboraviti da ti je ikad pisala. Ali, u tom momentu to jeste izraz ljubavi. A to je toliko ljudsko, toplo... Zar ne?!
Bilo je i upadanja u hotelske sobe. Sobarice prave zivi zid pred mojom sobom. Pogotovo se to dogadjalo u Makedoniji. Naravno, kad nesto ide, ide svuda, ali djevojke su tamo bile temperamentnije nego drugdje. Ma, kakvi, nisam to koristio. Ja sam stidljiv covjek. U zadnje vrijeme postao sam malo slobodniji. Uvijek sam bio korektan prema zenama. Ti se kao trudis oko neke djevojke, udvaras joj se, a svi te gledaju. "Eto, koristi zato sto je popularan!?" Uvijek mi je to bilo neprijatno. Ja bih vise volio da dozivim kontakt s nekom koja me ne poznaje, to je ono pravo. Bilo je poziva od raznih zena, ali ja sam to izbjegavao; svaka veza treba da zacne spontano. Kao i svaki covjek i ja tesko dobijam ono sto zamisljam. Niko nikog ne moze osvojiti, ako mu se onaj drugi ne dopada. Bilo bi prostacki da ja sad zovem telefonom: "Ja sam taj i taj, 'ajde da se upoznamo!?" Nikad to ne bih ucinio. Bilo je poznatih zena koje su mene ganjale na takav nacin. Mislim da se sa takvim zenama ne moze uspostaviti prava relacija. To je nesto od cega sam bjezao zato sto je isforsirano i glupo.
Nekako sam uspijevao da artikulisem sva ta kidisanja na mene. Inace, ja sam operisan od traceva i takvih budalastina, a bilo je dosta toga u mom zivotu. Ako si mlad, lijep i uspjesan - pa, normalno, onda si peder! Bilo je takvih provokacija, ali sto rekao jedan moj drug: "Ako te ogovaraju, suti, to znaci da si u modi!" Moras biti spreman na takve stvari jer si javna licnost. Cim si se prihvatio takvog posla, sad ces se sekirat zato sto je neko smislio neku podlost, ili napisao nesto nedolicno! Sto je duza karijera, sto ti je iskustvo duze, sve stvari prihvatas kao normalne. Cak ti postaju zanimljive. Sad, poslije pet godina pauze, sve to ima mi neku posebnu draz. Nostalgija: Posljednji put bio sam u Sarajevu 22. februara '92. Cudna atmosfera iz Centra ne idu na Grbavicu?! Odjednom se gleda rodoslovlje, ko si, sta si... Nesto me je tjeralo da idem pjeske do moje gimnazije. I prosetao sam, posljednji put. Bilo je rano proljece, isprljane ulice, izmaglica, i ta cudna atmosfera u zraku. Nadjem se sa Kustom, kaze: "Stari, ovo vise nije nas grad. Nesto cudno se desava." Napetost je visila u zraku, ipak, ljudi nisu ocekivali takav belaj. Moji rodjaci su izisli iz Sarajeva u dzemperima, bez zimskih kaputa - "brzo ce se to ludilo srediti".
Nisam ja jugonostalgicar, ali sam nostalgican prema ljudima. Sta meni znaci Sarajevo kao neko geografsko odrediste? Nista. Znace mi ljudi s kojima sam odrastao. Lijepe stvari tesko umiru. One ostaju zapisane kao slike: iz skole, kroz porodicna posjecivanja, igranke, prve ljubavi... To je ono sto fali.
Ovdje sam, u pocetku, dozivljavao da mi pridje covjek i napadne me: "Sta ti radis ovde? Jebem ti... Sto nisi u Bosni!? A on je neki "cuveni" ratnik, pa je ovdje, satro, na odmoru. Kako da se objasnjavas s njim, da ulazis u psihologiju zaludjenih ljudi?!
U posljednjih pet godina zivio sam dosta povuceno. Nije bilo mojih aktivnosti. Jednostavno, nisam mogao sebe da silim necim sto ne mogu da radim. Bio sam uz familiju koja je izbjegla, imam i jednu djevojku uz mene, to je jedna "duza veza".
Volio bih da napravim koncert sa simfonijskim orkestrom i da otpjevam sve svoje balade.
Predlazu mi, ali nikad ne bih radio stare pjesme u novim aranzmanima. To su emocije iz drugih vremena koje ja postujem, i to bi bilo kao da rasprodajem sebe. Naravno, novac uvijek moze da bude motiv i povod, ali srce mi ne dozvoljava. Da se ne bih, zbog toga, kasnije osjecao bijedno.

 
  Fan Klub Zdravka Colica  
  Početna | O klubu | Članovi | Lična karta | Biografija | Diskografija | Novosti | Intervjui | Izjave | Forum | Fotografije
Upoznavanje | Utisci | Download | Stavite poruku | Chat | Kontakt
 
  Web design by EuropeDesign d.o.o.