Duga

Sami na toj kisi, ja i ti.
I dok miluju nam kapi lica,
ti sretna si.

Pricam sad o nekoj sretnoj djeci
sto su cvijece nekad ovdje brala,
i jos su tu.

Sami, i bez rijeci koje znamo,
kada jedno drugom ruku damo,
mi sretni smo.

Plavo, vec se nebo opet plavi,
a na nebu neka vatra javi,
i gledamo.

Duga, ko divna bajka isptred nas,
daleka kao dani mladosti.
Duga, jos cuva onaj isti znak,
vatru nase davne ljubavi!