Zvao sam je Emili

U moj je san ko u svoj usla dom
Zbog nje se dan pretvorio u noc
I pjesme sve poludjele zbog nje
kao kise proljecne.

Zvao sam je Emili
U danima kad voljesmo se mi
Od proljeca do kasne jeseni
Zbog nje, zbog nje, izgubio sam sve
Cak i dobre drugove.
Zvao sam je Emili.

Sonata

U jednu noc stalno se vracam
i opet cujem zvuk klavira,
one suze, onaj svijet, jedno dijete,
jedan covjek i sonata

To su bili dugi sati ludih mastanja,
dugi sati u samoci jedne ljubavi,
divne radosti sto, eto, sve ima sjaj te sonate.